Bila je kasna jesen. Bilo je to nekad početkom decembra. Subota. Nakon večernjeg izlaska sa prijateljicama, nekad oko 10-11h, stigla mi je poruka. To je bio prvi put da mi se javio..Počeli smo razgovor, pričali o raznim temama , kao da smo se znali godinama. Sutradan pa na dalje stalno smo pisali, šalili se , upoznavali jedno drugo sve više i više, a onda je došao na red i prvi izlazak..Desio se također u subotu, sedmicu ili dvije kasnije. Sjećam se, tada sam bila nervozna više nego ikad u svome životu i nikako nisam mogla sakriti uzbuđenje. Sjedili smo na zidiću u srednjoškolskom parku i razgovarali. Tada sam prvi put osjetila „leptiriće u stomaku“ , prvi put mi je nečiji zagrljaj toliko značio.
Par sedmica kasnije nakon još izlazaka i neprestanog dopisivanja postali smo par. Bilo je to 22. decembra 2014. godine oko šest sati poslijepodne. Osjećaj je bio neopisiv. Počela sam da drhtim, smijem se , čak mi je i po neka suza radosnica kanula iz oka , jer za tako kratko vrijeme bilo je nevjerovatno da nekoga toliko zavolite i da vam počne značiti jako puno. Ali, meni jest i bila sam presrećna zbog toga. Željela sam svaki trenutak od toga dana provesti sa njim, ali mogućnosti su bile drugačije. U početku smo se viđali jednom sedmično, a kasnije sve češće. Stalno smo bili u kontaktu, bio je moje prvo „Dobro jutro“ i posljednje „Laku noć“, često smo znali razgovarati do kasno, pronalazila sam ga u svakoj pjesmi , neke od njih nazvali smo našima i stalno ih slušali, planirali zajedničku budućnost, iako bi svi govorili da je za to prerano, nama je bilo lijepo, bili smo sretni. Uskoro je pao i prvi poljubac. Možda nije tako izgledalo, ali meni je bilo savršeno, bio mi je to bio prvi put. Znam da sam se tad jako zacrvenila i počela da smijem, mada kasnije je ispalo predivno. Bilo mi je drago sto je to osoba koja mi mnogo znači i koju volim najviše na svijetu. Vrijeme provedeno sa njim bilo mi je najdraže. Novu godinu smo slavili odvojeno, ali ne prestajući sa dopisivanjem sve do ponoći. Tada sam dobila najbolju čestiku i poklon u isto vrijeme. Kao poklon imala sam njega i njegove riječi „Volim te“. Svakim danom moji osjećaji za njega su sve više rasli, voljela sam ga kao nikog do tada i nikog više kao njega.
22. januara bilo nam je mjesec dana veze, i tada smo mislili da će da ih bude još mnogo. Hodali bi gradom, držeći se za ruke i maštali o budućnosti. Bilo je nezamislivo nekoga voljeti toliko, ali ja njega jesam, voljela sam njegov osmijeh, njegov miris, njegov glas, sve u vezi njega činilo me veoma sretnom i nisam mogla zamisliti više ni dana bez njega. Sedmicu prije „Dana zaljubljenih“ imala sam neki čudan osjećaj u vezi nas, ali se time puno nisam zamarala, mislila sam da je prolazno. Poklon sam imala već spreman i mislila sam da ćemo od tada voljeti se još i više.
Na taj dan bila sam jako nervozna, ali sretna. Sastali smo se i proveli par sati zajedno, iako smo razgovarali i o tome šta bi se desilo ako više ne bi bili zajedno, mislila sam da je to samo razgovor.. Dva dana kasnije, tačnije 16. Februara 2015. godine naša veza je doživjela kraj. Tada sam bila jako loše, niko ne zna koliko sam samo plakala, ne samo tu noć nego i svaku noć te sedmice. Bolilo je i još uvijek boli, boli kada te ostavi osoba koja ti znači sve na svijetu i sa kojom si doživjeo toliko lijepih i sretnih trenutaka. I danas dan zadrhtim svaki put kad ga sretnem. Tim prekidom i ja sam se promijenila. Sada se glasnije smijem, sve da drugi ne bi primjetili koliko sam tužna i koliko patim, a samo kad bi znali da svaku noć, dok on spava, ja provedem u suzama. Fali mi , evo i nakon skoro mjesec dana, neopisivo mi fali, fali mi njegov zagrljaj, fali mi onaj miris koji sam toliko voljela, onaj osmijeh kada smo zajedno…A on, on se sada ponaša kao da među nama ničega nikada nije bilo, kao da mu je svejedno…Da pokaže i jedan mali znak da mu je još stalo bilo bi mi lakše,ali ništa..Ja dalje ne znam, ovako boli i , iako mi mnogi kažu da sam se promijenila, duboko u meni sve je jos ostalo isto, i svi ti osjećaji prema njemu, samo njega više nema, nema tu pored mene..Ne mrzim ga, baš naprotiv,i da, želim ja njemu svu sreću koju i zaslužuje, ali samo ako će to biti sa mnom, jer bez njega ni moja sreća ne postoji.
