12.6

Raspust tek što je počeo, a ja ne znam šta bih od sebe..sjedim ovdje i razmišljam šta postaviti na blog..osjećam se nekako čudno..prazno..o njemu razmišljam stalno, a znam da ne bih trebala..šta li sad radi ? da li i on pomisli na mene bar na trenutak ? da li se zapita gdje sam i kako sam ? ili je već okrenuo novi list ? našao neku novu koja možda baš kao i on traži samo zabavu ? ili pak uživa u slobodi ?? njegove riječi su mi još uvijek u glavi..onu noć kad me nazvao jer mu je bilo mrsko i da piše..kao on nije dobro..one riječi da sam još uvijek mlada, bas kao i on , da nije zadnji i da će ih biti još.. da mi je tek sedamnaest, da život ide dalje..znam ja to sve, ali dragi moj ti očito još ne znaš kako je kad srce nekog ludo zavoli..ne određuju to godine ..naprosto se desi, a da to i ne slutiš ..znam i rođendan mu se bliži.. postaješ punoljetan, srećo..razmišljam da li mu čestitati ili jednostavno prešutjeti i glumiti sreću..znam samo da mi fali neopisivo mnogo i ne znam šta da radim ..ovako ne ide više..

Komentariši