ne tako sretan povratak..

Naime, jucer sam se vratila sa deseto-dnevnog odmora u susjednoj nam Hrvatskoj (Dalmaciji).Onako umorna od puta legla sam u krevet i odjednom zavibrira mi mobitel obavjestavajuci da je stigla poruka..Bila je to prijateljica iz Beograda koja je u stalnom kontaktu sa njegovim najboljim drugom.Javlja mi kako joj je drug prenio vijest da moj bivsi mora na operaciju. Sokirala sam se..jednostavno nisam zaspala cijelu noc moleci Boga da bude sve uredu..iako ne pricamo, provjerila sam ne znajuci tacno vrijeme opracije, kada je posljednji put bio online. “11.35” pisalo je.. Nikad nervoznija nisam bila..par sati kasnije nista se nije mijenjalo..zabrinula sam se previse, a onda nekad oko 16 sati on je na mrezi..”Hvala Bogu probudio se” pomislila sam, i eto iako ne pricamo i ljuti smo jedno na drugo..jedina zelja mi je da je on dobro, makar i meni lose bilo, ma samo neka je on dobro..

Komentariši